Kronologija događaja od kada su djevojčice Milena i Nevena Ilić nestale 2013. godine

 

Piše: majka djevojčica Sanja Sukara

Da meni kao majci, otac djece onemogućava pristup i kontakt s djecom i da se plašim da će otac djecu odvesti, izjavila sam 2009. godine, kada sam i pokrenula Tužbu za razvod braka (a i to je bio jedan od razloga)- Ombudsmanu za ljudska prava BiH, koji je tada zatražio izvještaj Suda Brčko, Centra Brčko i Policije Brčko.

Izjavila sam isto i tokom procesa razvoda u sudnici Osnovnog Suda Brčko, izjavila sam isto to i kliničkom psihologu koji je radio na slučaju tokom razvoda. Izjavila i poslala dopise Centru Brčko 2009. i Centru Doboj 2012. godine. Prijave u Policiji takođe postoje. Znači, jos u toku brakorazvodnog procesa, sve institucije su bile upoznate s tim.

Sud Brčko je ignorisao moje izjave, klinički psiholog je ignorisao moje izjave tokom brakorazvodnog procesa.

Otac djece, i po okončanju brakorazvodnog procesa, u februaru 2011., onemogućava meni kao majci pristup i kontakt  djeci i  ne poštuje Rješenje o održavanju ličnih odnosa, zbog čega je u februaru 2013.  osuđen na godinu dana uslovne kazne, po krivičnom djelu Oduzimanje djeteta ili maloljetnika, od strane Suda Brčko.

Otac se s djecom preselio iz Brčkog u Doboj u ljeto 2012. Pozvali su me iz Centra Brčko i obavjestili da su dobili dopis od advokata oca djece o preseljenju u Doboj. Znači, ja kao majka, nisam bila obavještena o tome.

U Doboju, opet ZID. Važi Rješenje iz Brčkog, ne važi Rješenje iz Brčkog, hoćeš vidjeti djecu, nećeš vidjeti djecu, ako ih ne vratiš tada, nećeš ih vidjeti sledeći put, ako ne bude ovako, nećeš ih vidjeti ….Telefonom ih nikako čula nisam, nije dao. Ukratko – pakao i meni i djeci.

Promjenila djeca okolinu, školu, od kuće sa dvorištem, preseljene na 15-ti sprat u neki mali stan ….

Centar za Socijalni Rad Doboj je od škole primio pisma djevojčica u prvoj polovini feburara 2013. (O tome smo pisali ovdje.) Ne znam točno kako je sve išlo, ali ono što sigurno znam, jeste da otac ima kopije pisama, jer ih ima i njegov advokat, koji ih je dostavio kao dokaz Sudu Doboj u procesu Izmjene odluke o starateljstvu i koji svo vrijeme procesa zastupa svoga klijenta, a ja svo vrijeme, evo ni dan danas, 14 mjeseci već nemam tačnu adresu gdje su djeca, niti bilo kakvog kontakta s djecom. Nakon što su djeca već nestala, na upit šefici odjela Zaštite djece i porodice Centra Doboj “da li ste Vi dali pisma djece ocu?”, odgovor je “ne sjećam se”.

3. aprila (sri) 2013. sam došla ispred Tržnog centra “Bingo” u Doboju, da preuzmem djecu i budem s njima 2h, po Rješenju Centra za socijalni rad Doboj. Otac je bio dužan da doveze djecu na tu lokaciju, no nije se pojavio. Zvala sam oca djece, ali je bio isključen. Nakon pola sata sam otišla u školu, pokucala na vrata zamjenici direktora, ušla, gdja. Milja je sjedila za stolom u kancelariji, i samo mi je rekla: “nema ih u školi”.

Sručila sam se na stolicu i počela plakati ponavljajući “odveo ih je, odveo ih je”.

Odmah sam otišla u policiju Doboj, prvo dežurni nije htio da uzme izjavu, navodeći: “s ocem su, otac ima starateljstvo”, onda mi kaže da zovem Centar, onda dežurni pozove Centar …. pa napiše da sam prijavila da djeca nisu dovedena na lokaciju.

4. april 2013. – zovem Centar Doboj, prvo socijalnu radnicu zaduženu za naš slučaj, a dotična me uputi šefici odjela, s molbom da pozovu oca djece. Dobijem informaciju: “ne možemo zvati mobilne brojeve iz kancelarije”. Tada sam nazvala školu. gdje su mi potvrdili da djece opet nema u školi i da će kao škola uputiti dopis Centru za socijalni rad, jer razredne starješine, a ni direktor nisu upoznati s razlogom izostanka djece.

5 april 2013. – opet zovem Centar Doboj, da pitam da li imaju neku informaciju o djeci, odgovor je: “Po Rješenju idite na mjesto gdje treba da preuzmete djecu. Odem u Doboj, navečer u 20h, pred Tržni Centar Bingo, da preuzmem djecu, no otac ne dovozi djecu  na Rješenjem predviđeno mjesto u predviđeno vrijeme, čekam pola sata, zovem oca djece – telefon isključen. Opet odem u policiju, isto kao i u srijedu, jedva su uzeli izjavu izjavljujući: “Djeca su s ocem, otac ima starateljstvo, obratite se Centru”.

Centar za Socijalni rad Doboj je tek 10-ti dan otišao na adresu oca i konstatovao da “nema nikoga”.

Cijeli april sam prolazila tu putanju Policija – Centar za socijalni rad, veoma pasivan odnos institucija prema problemu, Centra za socijalni rad pogotovu, koji je DOZVOLIO izdavanje putnih isprava, protivno mom pismenom izjašnjenju , s navedenim razlogom, a razlog je upravo ovaj koji se dogodio, da ce otac odvesti djecu i onemogućiti mi kontakt.

U međuvremenu, Policija Doboj me obavještava da su dobili poziv iz Francuske, ne znam s kojeg broja, da su djeca u Francuskoj, da tamo idu u školu i da su dobro. Bez konkretne adrese, broja telefona i slično.

Za Policiju, reklo bi se, dovoljno pokriće da se ne pokreće ništa jer – “djeca su s ocem, idu u školu, dobro su”, a na moje pitanje “GDJE u Francuskoj, koja škola, zašto nemam kontakt s djecom, ZAŠTO sam prolazila svu tu proceduru da dobijem Rješenje i održavam kontakt s djecom po Rješenju o održavanju ličnih odnosa?”, odgovor je – obratite se Centru Doboj.

Uskoro i ja dobijam sms poruku sa francuskog broja:”Pozdrav sa Azurne obale, ako želiš da čujes djecu, pozovi ovaj broj, nakon 19h. Ovo je broj mog druga legionara”. Zovem broj, nedostupan je ….stalno je nedostupan, o tome obavještavam Tužilastvo.

Obraćam se Tužilaštvu Doboj, stalno ponavljanje šta, kako, zašto, i dođem do Glavnog Tužioca, koji zatraži od Policije da ispitaju slučaj. Policija šalje patrolu na adresu u Doboju gdje žive brat i sestra oca djece, njihov odgovor je: “ne znamo gdje je”. Inspektorica Policije Doboj preuzima slučaj, uzima mi izjave, skuplja dokaze, pise izvještaje i sredinom maja sve prosljeđuje Tužilaštvu Doboj, Tužiteljici zaduženoj za slučajeve maloljetnika.

Obratim se Francuskoj Ambasadi u BiH (jer i otac i djeca imaju francusko državljanstvo), dobijem kao odgovor da se po Haškoj konvenciji iz 1980. obratim Ministarstvu pravde BiH.

Juna 2013., podnosim Aplikaciju po Haškoj konvenciji, preko Ministarstva pravde BiH.

Zatim je Tužilastvo Doboj BiH poslalo Zahtjev Ministarstvu pravde Francuske, za “ispitivanje osumnjičenog”,preko Ministarstva pravde BiH.

Kao odgovor na Aplikaciju po Haškoj konvenciji, prvi dopis dobijam 3. septembra 2013. “the father is SUPPOSED to be in Tarbes, and is to be heard”. Moj odgovor na taj dopis je bio da tražim informacije o djeci i da što prije uspostavim kontakt s djecom.

Tužilaštvo Doboj tek  krajem septembra 2013., od Ministarstva pravde Francuske, preko Ministarstva pravde BiH dobija dopis : “nije se izvršilo ispitivanje osumnjičenog, jer nema prijavljenu adresu”.

Nakon toga, u februaru 2014. , dolazi dopis od Francuskog Ministarstva, preko Ministarstva BiH, s izjavom oca: “da je otišao iz Bosne iz Hercegovine jer mu je majka prijetila smrću, da ne dozvoljava djeci kontakt i viđanje s majkom, jer je siguran da više nikada neće vidjeti djecu”.

Moj odgovor na taj dopis je opet isti – tražim prije svega informaciju o djeci – kako su, gdje su, s kim su, u koju školu idu, ko se brine o njima ….? Po stoti put ponavljam izjavu da se Aplikacija po pomenutoj Konvenciji odnosi na djecu, a ne na oca djece. Tražim kontakt s djecom preko telefona ili interneta, također tražim da se nadležne institucije u Francuskoj uključe u nadzor djece.

Sve što tražim jeste da se poštuju prava djece koja su im osigurana po međunarodnoj Konvenciji i povelji o pravima djece – da im se pruži mogućnost za kontakt s roditeljem s kojim ne žive, kao i kontakt s rodbinom. To su njihova prava koja su im nasilno oduzeta.

I evo, 14-ti mjesec, u čitavom ovom moru obraćanja institucijama, dopisima, na jednom, dva, tri strana jezika, Milena i Nevena nemaju kontakt s mamom, niti ja imam kontakt s Milenom i Nevenom niti imam ikakvu informaciju o njima.

Hvala mojim prijateljima koji održavaju stranice i blog, izloženi su svakakvim provokacijama i komentarima koje osoba pod lažnim profilom stavlja na stranicu, a i svi čitatelji su tome, na žalost, izloženi.

Ja sam samo jedna MAJKA koja želi što i sve majke ovog svijeta, da ima normalan kontakt sa djecom koju je rodila. I koja neće prestati da traži svoju djecu, dok ih ne nađe.

To da sam ih JA rodila, NIKO na svijetu poreći ne može, nikakva presuda, ne može ni sam Bog.

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena

Google+: Nevena Milena

 

 

Oglasi