Imaju li osobe u institucijama koje navodno brinu o djeci imalo savjesti?

Postavljamo pitanje – imaju li stručne osobe, liječnici, psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, odvjetnici, suci i ostali koji se bave “zaštitom djece” imalo savjesti? Tko provjerava njihovu stručnost, tko njih nadgleda i ocjenjuje njihov rad? Postoji li itko tko se brine da sve nadležne institucije koje se bave djecom rade zaista sve najbolje u interesu djece?

Nevena i Milena Ilić su djevojčice koje je sud dodijelio ocu na starateljstvo, unatoč mišljenju Centra za socijalni rad o čemu više možete pročitati ovdje. Sve su žalbe na tu odluku odbijene, odbijene su i pritužbe samih djevojčica, koje su se jasno izrazile da su zlostavljane, a koje su iznjele u svojim pismima. Nitko ne zna kroz što su njih dvije prolazile, nitko to ne zna ni danas. Niti se zna gdje su, jer ih je otac prije 15 mjeseci odveo u Francusku i odvojio ih je od majke, njihove obitelji, škole i svih prijatelja. Odveo ih je i ne dopušta da se jave. Već 15 mjeseci od njih nema ni traga ni glasa, tko zna kako su i tko zna kako ih je otac natjerao da se ne jave, koje su fizičke ili psihičke ucjene u igri.

Njih su dvije znale majci, kada su se rijetko uspjele vidjeti, jer je i to otac stalno onemogućavao dok su još boravile u BiH, ispričati kako ih ucjenjuje – stalno je govorio da će umrijeti ako ostane sam. Znate li šta to znači maloj djeci? Ona to doživljavaju doslovno, djeca nisu zrela kao odrasli da mogu shvatiti stvari kao mi odrasli. Pričale su i kako ih maltretira, ulazi im u kupatilo i slika ih gole, pričale su i da otac hoda gol po kući, da im brani da se jave majci. Postoje dokazi za to, postoje slike – neke možete vidjeti ovdje, a sve je to predočeno Centru za socijalni rad u Doboju, no bez ikakvih reakcija. Ukoliko im to nisu bili dovoljno čvrsti dokazi, zar im to nisu trebale biti indicije koje bude sumnju da se događa nešto što se ne bi smjelo događati, zar im to nije bilo dovoljno da započnu istragu, psihološku procjenu oca i djevojčica, da ih stave pod nadzor. Očito da nije, što je evidentno iz toga da su usprkos protivljenju majke djevojčica dobile pasoše čime im je omogućeno da ih otac odvede iz zemlje. Upravo se zbog toga i majka protivila, jer je znala da se to može dogoditi – i dogodilo se.

Tko sada brine o njima, kako rastu, što proživljavaju? Kome se mogu obratiti za pomoć, mogu li se ikome obratiti? Očito da ne mogu nikome, u Francuskoj su, u zemlji čiji jezik nisu znale prije godinu dana, ne poznaju nikoga tamo, osim dijela očeve rodbine koja također živi negdje u Francuskoj, no njima se ne bi ni obratile jer su ih i oni znali fizički zlostavljati. Da, i to su ispričale majci.

Zadnji put kada ih je majka vidjela, kada ih je vraćala kući kod oca, Milena je neutješno plakala čitavih šest sati i samo je držala majku za ruku, a Nevena se pravila da spava i rekla je da je ne budi, jer se djeca ne smiju buditi dok spavaju. Nisu htjele i inače ići kod oca, a ovaj put pogotovo. One su znale…….one su znale da je više neće vidjeti, to je očito. Pitanje je – čime li su ucjenjene da ne odaju majci ništa, odgovor na ovo pitanje nemamo, možemo samo nagađati, a na pamet padaju najstrašnije stvari….

One su željele biti sa svojom majkom, kao što to žele sva djeca na svijetu, htjele su mir, a ne da budu oružje osvete u rukama oca. No, njih nije nitko slušao, nitko od nadležnih instiucija kojima se obraćala majka, a i one same, nitko od svih tih osoba koje su ih trebale zaštititi. Da, na svijetu postoje užasne osobe, neodgovorni i zli roditelji, oni koji misle da vole i štite svoju djecu, a zapravo im čine nažao. To nije ništa novo, ima njih jako puno, i teško ih je promijeniti, no upravo zato postoje službe koje štite prava djece i koje djeluju u najboljem interesu djece, osnosno – TREBALE BI DJELOVATI U NAJBOLJEM INTERESU DJECE, ali je očito da ne djeluju. Ne samo u BiH, nego svugdje u svijetu.

Konkretno, trenutno se vode prepiske s autoritetima u Francuskoj o tome smiju li se djevojčice javiti majci, jer se tome protiv otac. Ma tko je otac, zašto je on bitan, a zašto su djevojčice NE BITNE??? Koja su njihova prava, tko su ti ljudi koji će odrediti smije li se dijete javiti svom roditelju, ako to želi? Kako jedan običan telefonski razgovor s majkom može nauditi djeci? Njihova majka ima sva moralna i zakonska prava na kontakt s djecom, ona ima zakonski regulirane kontakte s djecom, ona nema nikakvu zabranu pristupa, nema zabranu kontakta, nije nikakav serijski ubojica ili bilo što strašno zbog čega bi djeca bila u opasnosti. Zašto djeca širom svijeta imaju prava samo na papiru, a ne i u stvarnosti? Tko su ti ljudi koji zastupaju manipulativne roditelje, i tko su i gdje su oni koji će zaista zastupati dječje interese? Pogledajte samo ovaj primjer, prikazan na video uratku koji se nedavno pojavio, gdje je jedan otac postavio kameru u stan kako bi imao dokaze da majka zlostavlja fizički i psihički svoje vlastito maleno dijete, koje je tada imalo 2 godine. Dokazi su predani Centru za socijalni rad i sudu u Beogradu, no nije ništa poduzeto. Zašto? Zato što su prava djece na ovom svijetu potpuno ne važna. Važni su samo odnosi odraslih i njihove prljave igre, djeca su samo lutke koje može svatko, pa i vlastiti roditelj iskorištavati. Ovakvih primjera ima jako puno, ako pretražite internet, vidjet ćete da mnogo roditelja, koji su izgubili starateljsko pravo, vode uzaludne borbe s birokratskim likovima i ustanovama, a što je najgore, žrtve nisu samo oni, nego upravo djeca preko koje se sve lomi što na njima ostavlja trajni pečat.

Milena i Nevena će odrasti, i konačno će moći govoriti, to nitko neće moći zaustaviti, vrijeme je na njihovoj strani, ne sumnjamo ni malo da će potvrditi sve što navodimo, ono što nas plaši je to kako će one odrastati, kako će s ovakvim traumama odrasti u zrela i odgovorna ljudska bića, hoće li biti zdrave i psihički i fizički? Ako i hoće, to neće biti zaslugom niti oca, a još manje tih nazovi dječjih dušebrižnika. Pravda je prikazana zavezanih očiju, što ne znači da je je slijepa već da bi trebala biti nepristrana, no u slučajevima mnoge djece razvedenih roditelja ona nije slijepa i nepristrana već upravo suprotno, na uštrb dobrobiti mnoge djece.

Životi Nevene i Milene i sve djece su u našim rukama, i svi smo jednako odgovorni za njihovo odrastanje, ne smijemo žmiriti i skretati pogled kada smo svjedoci ovakvi slučajeva. Naša je odgovornost da mijenjamo surovu realnost i da zaštitimo djecu. Sva su djeca – naša djeca!!!

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Oglasi