Zašto mediji šute?

 

Otmice djece, njihovo zlostavljanje i ugrožavanje njihovih prava su najgori zločini koje može počiniti čovjek prema nekom drugom biću. Postoje zakoni, postoje mjere kojima se ovakve pojave mogu spriječiti ili brzo rješavati, no u Bosni i Hercegovini to nije tako, iako i sama država ima niz zakona, i potpisnica je međunarodnih konvencija. To znači da su osobe koje su zadužene za provedbu takvih zakona nesposobne ili nezainteresirane za njihovu provedbu, ali moguće je i da su upućene da ne djeluju kako treba. Bilo koji od ova tri razloga treba iznijeti u javnost, od strane medija, kako bi se izvršio pritisak na institucije i kako bi počeli rješavati očito duboko ukorijenjene probleme. No, što kada i mediji šute?

Poznato je da mediji imaju veliki utjecaj na javnost, mediji pokreću lavine reakcija i ne rijetko dovode do velikih promjena. U ovom našem slučaju otmice djevojčica Milene i Nevene Ilić do toga nije došlo. Kada su odvedene protiv svoje volje u Francusku, list Oslobođenje je 13.05.2013. objavio članak, koji je napisao Fahrudin Bender, gdje je objavljeno kako očajna majka traga za nestalim djevojčicama. Taj članak je prenesen mali broj puta od strane nekih drugih medija, uglavnom internetskih portala. Nitko drugi nije se obratio majci s upitom o djeci i razvoju događaja. Stoga smo mi prijatelji majke Sanje i djevojčica pokrenuli Facebook stranicu i portal “Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara”, kako bi izašli u javnost sa svim detaljima o kojima se uporno šuti.

Osim toga, uporno smo slali dopise svim mogućim medijima u BiH, kako bi potakli pritisak javnosti na institucije. Pisali smo internetskim portalima i televizijskim kućama, od kojih nitko nije ni odgovorio, a stupili smo i u kontakt s gospodinom Mimom Sahinpašićem s OBN-a koji je izjavio da je vrlo zainteresiran za slučaj i da o tome, o otmici i ne radu institucija svakako treba govoriti, te da će se javiti. Naravno, nikada nije…. Zatim su se javili i s BN-a, Sanji se obratila gospođa Draženka Tešić, voditeljica emisije Dobro Jutro Srpska, kao i urednik te emisije, s upitima o slučaju jer su željeli napraviti prilog. Nisu se više nikada javili.

Javili su se iz emisije Sve za ljubav, televizija Pink. Voditeljica Katarina Šišmanović se javila skupa s urednikom te emisije želeći napraviti prilog, obećali su da će se javiti kada realiziraju ideju te da će Sanja biti pozvana u emisiju. Još uvijek čekamo…

Dakle, od svih medija koji su se sami javili, jedino je novinarka ATV Banja Luke, Maja Kovačević, realizirala prilog, od kada se javila pa do samog priloga je proteklo vrlo malo vremena. Hvala im na objektivnosti i profesionalnosti!

Iz ovog se može zaključiti:
– novinari Bosne i Hercegovine nisu zainteresirani obraditi ovaj slučaj koji prikazuje očito kršenje prava djece kao i majke jer im kršenje prava djece nije zanimljiva tema
– plaše se uhvatiti s problemom kršenja prava djece u BiH i ne radom institucija
– upućeni su da šute

Koji god bio razlog šutnje naših medija, on nije opravdan. Povrede prava djece u Bosni i Hercegovini je veliki problem, o tome treba govoriti i to treba rješavati. Očito je da to institucije poput Centara za socijalni rad ne rade, kao ni ostale nadležne institucije, jer da rade svoj posao, Stanimir Ilić bi odavno bio osuđen zbog ponavljanja krivičnog djela što bi uticalo na to da djeca po Presudi Suda pripadnu majci na starateljstvo i skrase se u kući u kojoj su odrasle, održavajući redovan kontakt s roditeljem s kojim ne žive kao i rođacima i s majčine i s očeve strane.

Konkretno, apeliramo na sve medije da istraže ovaj slučaj:

Kao prvo – zašto je proteklo već skoro dvije godine a da majci nije omogućeno stupanje u kontakt s djevojčicama na što po zakonu i rješenju ima pravo?

Drugo – zašto Centar za socijalni rad Doboj nije napravio izvještaj kojim će potvrditi da se Rješenje o viđanju, izdato od strane Centra Doboj i potvđeno od strane Ministarstva Zdravlja i Socijalne Skrbi RS, ne poštuje? Tužilaštvo Doboj, po vlastitoj izjavi, vodi istragu već dvije godine, o tome je li otac počinio Krivično djelo Oduzimanja djeteta ili maloljetnika. Da bi Tužilaštvo imalo čvrst i istini odgovarajući dokaz, potreban je Izvještaj i svjedočenje Centra za socijalni rad. No, Centar Doboj se ne suočava sa ovim slučajem i na sve načine nalazi izgovore i odbija bilo kakvu komunikaciju u vezi slučaja nestalih djevojčica Milene i Nevene Ilić. Tužilaštvo Doboj i Centar Doboj su zaduženi za slučaj, po mjesnoj nadležnosti, jer je zadnja prijavljena adresa oca u BiH, u Doboju.

Očekujemo da će se pravi novinari, koji se bave istraživačkim novinarstvom, a ne žutom štampom, odazvati na ovaj apel i pomoći ne samo majci Sanji i njenim djevojčicama, već svima koji se nalaze ili će se nalaziti u ovakvoj situaciji.

Facebook: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Oglasi