Detalji s ročišta održanog 23.06.2015. u Tarbesu

 

Nakon što već 27 mjeseci majka Sanja Sukara i kćerke Milena i Nevena nemaju kontakt jer to ne dozvoljava otac djevojčica, o ovom predmetu je održano novo ročište, koje se održalo 23.06.2015, u Tarbesu, Francuska. Presuda se očekuje 20.07.2015. Majka Sanja je i ovaj put prešla 4000 kilometra u nadi da će joj se omogućiti da konačno vidi djecu, no, na žalost, za sada ništa od toga. Kako je bilo, priča majka Sanja svojim riječima:

“Bijaše ročiste jučer, 23.6.2015, pred Sudom u Tarbesu, s temom uređivanja viđanja između mene kao majke i Milene i Nevene. Pokušat cu da opišem svojim riječima, mada neke pravne fraze neću moći izbjeći.

Sutkinja je otvorila ročiste i kao prvo predložila da se dogovorimo u najboljem interesu djece. Ja sam pristala na bilo kakvu vrstu dogovora i dijaloga, druga strana je odbila bilo kakvu vrstu dogovora.

Moji zahtjevi su ostali isti, tražim ponovno uspostavljanje kontakta između mene i djece, kao sto je precizno definisano u dvije sudske odluke i rješenju, i to sam jasno navela, po ko zna koji put.
Druga strana (otac djece, preko svoga advokata) – nije saglasan, negira postojanje Rješenja o viđanju, tvrdeći da ima ekskluzivno starateljstvo nad djecom, negira sve prethodne Odluke i Rješenja.

Nakon iznošenja mojih dokaza, koji su bili ograničeni na sudske odluke i rješenja, druga strana iznosi priču, sa mogućnošću da vidim djecu SAMO na nekom SIGURNOM mjestu, pod supervizijom, jer, po riječima druge strane, postoji velika mogućnost da kidnapujem djecu i da ih otac više nikada ne vidi, Španija je blizu, Njemačka, Italija su dalje, ali granica nema. Dalje je druga strana istakla da ‘ako se ukuca ime Madame Sukara na internetu, izaći ce vam odmah kako traži djecu, a odavno zna gdje su djeca. Čak postavlja slike oca s djetetom (tu je bila isprintana ona slika oca golog, sa Milenom,) i slike djece svuda, prošlo ročiste je takođe objavljeno, gospođa učestvuje u televizijskim emisijama, plačući kako ne zna gdje su joj djeca, a opet ponavljam da odavno zna da su djeca u Tarbesu, kao i njihovu adresu.’

Moj odgovor na to je bio da ću ja nastaviti da objavljujem sve, jer čitav svijet treba da čuje i vidi da ja 27 mjeseci nisam djecu ni vidjela ni čula, i jer nemam ništa da sakrijem, a da je priložen kao dokaz, dopis, od Ministarstva Pravde Francuske, da je adresa oca proslijedjena Ministarstvu Pravde BiH krajem jula 2014, a meni par sedmica kasnije. Da djecu nisam vidjela ni čula ni do dan danas.
U jednom momentu, Ilić se obratio meni lično (jer smo sjedili jedno do drugog), i rekao mi ‘Madame, vi ste djecu napustili….’, sutkinja ga je prekinula.

Sve u svemu, čitava priča i oca djece i njegovog advokata se nije vrtila oko djece nego, kao i ranije, oko oca djece – ‘on, on, pa opet on’, koji tvrdi da su djeca čula da mu je neki moj prijatelj navodno prijetio, da je on pobjegao iz Bosne jer se plaši za svoj život, jer i sada dobija prijetnje od mene, jer neće da ja imam njegov broj, jer cu ga zvati 300 puta na dan, jer moji prijatelji mu prijete, jer on treba zaštitu …..’. Bilo je priče o alimentaciji, koju ne plaćam, ali ‘ako je pogledate, gospođa ipak živi na visokoj nozi’.

Ovo da ubacuje DJECU da LAŽU da bi se on izvukao kazne, pa ne mogu da pojmim. Ne mogu da vjerujem da ubacuje djecu u svoje spletke i laži. Ne znam s kim je zakuvao, ne znam šta je radio u BiH i ko ga je vijao i prijetio mu, ja nisam, niti bilo ko od mojih, ali evo javno objavljujem da ću pravno tjerati dok ne istjeram na čistac ko mu je prijetio i zašto, ne zbog njega, nego jer je ubacio djecu u to. Zaklinjem se svojim životom da ću insistirati da se sve istjera na čistac i to pravno, na Sudu.

Mislim, šta reći, zaista postaje naporno slušati paranoju i umišljenost nekoga, ko 6 godina nakon pokretanja razvoda izjavljuje indirektnu zelju da bude centar moga svijeta, a ja ga prekrižila onog momenta kad sam pokrenula razvod. Takođe postaje zamorno slušati svu tu priču o alimentaciji, kad me on ostavio bez posla, i da je BiH država sa pravnim sistemom, davno bi odgovarao za to nasilje prema meni (ne samo to, nego više vrsta nasilja).

Porazno je to da u izjavama advokata i oca djece, nema humanosti prema djeci, nema razumijevanja, jer su odbili da dozvole da vidim djecu i u prisustvu oca, dok sam u Tarbesu. Sutkinja me je pitala kada mogu da dolazim da vidim djecu, rekla sam da se mogu organizovati svaka 4 mjeseca, a da sam spremna i preseliti se u Francusku zbog djece, ukoliko nađem bilo kakav posao u Francuskoj.

Djeca su ispitivana 29.5.2015, od strane Suda, i obe su se izjasnile pozitivno. Koliko otac uzima u obzir mišljenje i želje djece, evo vidi se iz svega napisanog. Ono čega se ja sada plašim su represije oca prema djeci, zbog njihovih izjava. Tu sam bojazan iskazala.

Presuda se očekuje 20. jula 2015. Nadam se da će Sud u Tarbesu donijeti odluku u najboljem interesu djece.

Kako sam?
Onako kako moram. Pokušavam da ne mislim na fizičku blizinu između mene i djece u ovom momentu, i na činjenicu da zbog nesavjesnih postupaka roditelja staratelja, po ko zna koji put, ne možemo da se vidimo. Ali, ustani, otresi Sanja glavom nakon knock downa, obrisi se peškirom, uzmi gutljaj vode, udahni i tjeraj dalje.

Hvala svima na podršci.”

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Oglasi