Nema odustajanja – borba za prava Nevene i Milene i njihove majke se nastavlja

Dana 07.11.2016. održano je još jedno ročište u Tarbesu u Francuskoj, s temom produženje kontakta boravka djevojčica s majkom. Otac i dalje majci osporava pravo na djecu navodeći nepostojeće razloge iz prošlosti, a ovaj put se čak sukobio i sa sutkinjom, tjerajući po svom. Srećom, sutkinja zna svoj posao i nije mu dala za pravo da i tamo provodi svoju manipulativnu diktaturu. Više o tome kako je proteklo ročište napisala je majka Sanja svojim riječima.

Važno je istaknuti da je nakon dvije neizvjesne godine razdvojenosti majka Sanja sa svojim kćerkama provela do sada svega 14 sati, ali usprkos tome, djevojčice su privržene i željne majke. Među njima prevladava obostrano povjerenje i neograničena ljubav, nešto što razdvojenost i vrijeme nisu mogli poremetiti. Željne su dužih i neometanih kontakata s majkom, bez nadzora, željne su posjetiti svoj rodni dom, javiti se majci putem interneta, kao i svojoj rodbini i prijateljima s majčine strane. Otac se tome naravno protivi, razmišljajući samo o sebi i svojim neshvatljivim porivima, ne uzimajući u obzir prirodnu potrebu djece za oba roditelja. Srećom, za razliku od BiH, francuske su se vladine službe zaista držale slova zakona i zauzele su se za prava djevojčica, tako da se može očekivati da će doći do izmjena u rješenju o kontaktu majke s djevojčicama. Treba reći da smo zadovoljni s do sada učinjenim za njih dvije i činjenicom da su pod nadzorom centra za socijalni rad i ostalih institucija i osoba zaduženih za pravilan psihofizički razvoj djece. Očekujemo da će se sve razvijati samo na bolje te da će njih dvije, kao i sva druga djeca na ovom svijetu, dobiti pravo da imaju komunikaciju i kontakt sa svojom majkom i svima s kojima požele, onda kada to žele i koliko žele.

Ovim putem se zahvaljujemo svima vama koji pratite i koji pomažete savjetima, moralnom podrškom, stručnom pomoći, a posebno onima koji pomažu financijski, jer svaki ovaj susret s djecom košta strašno puno. Hvala vam od srca!

Ovako je majka Sanja iznijela svoje dojmove:

Bijaše još jedno ročište u Tarbesu, 7/11/16. Za neupućene, Nevena i Milena su jednostavno nestale iz BiH, krajem marta 2013., gdje su boravile i išle u školu, otac ih je odveo u nepoznato. Nakon dvije godine potrage, uz nesebičnu podršku bliže porodice i bliskih prijatelja, koristeći sva legalna sredstva, preko institucija, došli smo do informacije da su djeca u francuskom gradu Tarbes, koji je udaljen preko 2000km od Brčkog, gdje ja živim. Pokrenut je sudski proces pred sudom u Tarbesu i ja sam kao majka, presudom od 30/7/15 dobila dozvolu da provodim po 2h s djecom mjesečno, pod nadzorom. Prvo viđanje s djecom, nakon 32 mjeseca bez ikakvog kontakta, urađeno je u novembru 2015. Znači od nov’15, do nov’16 ja, kao majka, sam s djecom provela 14h, bez ikakvog drugog kontakta. Jer, otac se protivi bilo kakvom drugom kontaktu (mail, telefon, fb…) i naravno, vrši pritisak na djecu da i ne rade kontakt, pa su djeca pod pritiskom. Finansijski ne mogu da si priuštim da idem svaki mjesec, jer svaki put prema Tarbesu i boravak tamo, košta. Svi naši susreti, iako kratki, bili su puni ljubavi i povjerenja, iako smo sve tri svjesne problema koji imamo.
Ovo ročište, pred sutkinjom za djecu je bilo sa temom ‘produženje kontakta boravka majke s djecom’. Stav oca je i dalje veoma radikalan, iako je prošlo više od 5 godina od oficijelnog razvoda. Ne odvaja se od prošlosti, blati majku, sve najgore priča o majci, o njenim prijateljima, navodno se plaši da će majka kidnapovati djecu i ostaviti ih u BiH, navodi kako mu je majka prijetila u BiH, kako su mu prijatelji majke prijetili u BiH i zato je morao pobjeći…. Sutkinja je ponavljala da je to prošlost, da otac nema pravo da djecu opterećuje svojom prošlošću, niti da manipuliše djecom i navodi ih šta će da govore, jer one treba da izrastu u osobe koje će izražavati mišljenje, no otac se svako malo vraćao unazad, uz podizanje tona. Sutkinja je, na svako vraćanje unazad, ponavljala da su tema djeca, i tražila da prestane da opterećuje djecu svojom prošlošću. Ja sam istakla da mi se ne sviđa agresivnost oca, jer mi govorimo o dvoje djece, dvoje ženske djece, kojima ne treba rat, nego život i disanje punim plućima. Takođe sam istakla da smatram da su se djeca dobro integrisale u društvo u Francuskoj, da djeca mogu otići u Bosnu da vide rodbinu i prijatelje na što po zakonu imaju pravo, ali da im je bolje u Francuskoj, gdje su zaštićenije, gdje su pod prismotrom što smatram opravdanim. Takođe sam istakla da sam ja otvorena za sve vidove saradnje, savjete i da je francusko pravosuđe uradilo za godinu dana više u vezi kontakta djece i mene kao majke, nego bosansko pravosuđe za 4 godine. Navela sam da ja nisam kriminalka koja krši zakone kao što otac govori i da u jednom pravcu, prođem najmanje 4 kontrole, svaki put kada dolazim da vidim djecu. Da imam problem sa zakonom, to svakako ne bih mogla. Dok je u BiH pokrenut krivični postupak protiv oca, zbog oduzimanja djeteta i izdat nalog za privođenje, jer se otac ne odaziva na ročišta. Sutkinja je pozvala i djecu da uđu i rekla im da se njihovi roditelji ne mogu dogovoriti i da će sve opet morati preko suda. Vidjela sam razočarenje u očima djece, veliko razočarenje. Sutkinja je dodala, da smatra da djeca trebaju majku i da će predložiti porodičnom sudiji produženje kontakta. Sada, pravno, ja treba da podnesem Zahtjev za izmjenu postojeće presude, ali tek nakon 30/12/16., jer po postojećoj presudi, izmjena odluke je dozvoljena nakon 18 mjeseci, što znači, tokom januara 2016., najranije.
Sve u svemu, veoma naporno, i psihički i fizički i finansijski, ali idemo dalje, nema druge. Mileni i Neveni mogu reći – NIKADA vaša mama nije tati prijetila pištoljem, NIKADA. Niti bilo ko ko je mami drag. NIKO. Tata LAŽE. Ne smije se raditi protiv zakona, a tata je uradio protiv zakona time što vas je odveo da mama dvije godine nije znala gdje ste. To NIKO ne smije da uradi. Pretpostavljam, da vas tata plaši time da će da ga zatvore i da ćete ostati same. NEĆETE vi nikada biti same. Prvo, jer imate mamu koja POŠTUJE sve zakonske presude (iako sa većinom nije saglasna), a drugo, ne brinite vi za tatu – ako i ode u zatvor, neće biti ni gladan, ni žedan, sada u zatvorima imaju i televizore i wi fi i teretane i čuvaju ih stražari. To je taman za vašeg tatu koji kaže da se plaši svega. Znači – ne plašite se vi. Budite hrabre kao vaša mama. Sve će se riješiti. Uzelo je mnogo vremena, i vjerovatno će uzeti još, ali vi se izmaknite. Ne dozvolite da vas tata uvlači u svoje ratove, neka sam rješava što je zakuvao, a ne preko vas. On i ne zna ništa drugo, nego da vodi rat. Ne umije da voli, jer je sebičan i samo zvoca. Vi se izmaknite. Vi IMATE PRAVO na svoj život, život djece, i normalno je da djeca imaju kontakt sa oba roditelja i da govore što misle i da govore šta žele i vole. Ne brinite se i ne plašite se. I da znate – nije lijepo lagati, laganje donosi probleme. Mama vas voli bezgranično i stalno misli na vas ❤ ❤ ❤
Hvala svima na podršci.

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

 

Oglasi