Ne želimo senzacionalizam – želimo fokus na rad institucija!

Poštovani čitatelji,

ovim tekstom se obraćamo vama, čini se da smo dužni podrobnije vam objasniti naše stavove, iako smo ih više puta naglašavali. Nas primarno zanimaju djeca, a ne njihov otac, to kao prvo, a kao drugo, nakon što smo uspjeli pronaći djevojčice, fokusirani smo najviše na rad institucija. Zašto? Nastavi čitati

Oglasi

Nema odustajanja – borba za prava Nevene i Milene i njihove majke se nastavlja

Dana 07.11.2016. održano je još jedno ročište u Tarbesu u Francuskoj, s temom produženje kontakta boravka djevojčica s majkom. Otac i dalje majci osporava pravo na djecu navodeći nepostojeće razloge iz prošlosti, a ovaj put se čak sukobio i sa sutkinjom, tjerajući po svom. Srećom, sutkinja zna svoj posao i nije mu dala za pravo da i tamo provodi svoju manipulativnu diktaturu. Više o tome kako je proteklo ročište napisala je majka Sanja svojim riječima. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Izgubljene godine

 

Otuđenje je okrutno iskustvo, zato što odvaja dijete ili mladu osobu od mogućnosti da bude uključena u sve aspekte ljudi koji ju vole, da bi mogla naučiti prihvaćati da ljudi mogu činiti i dobre i loše stvari. Ono uzrokuje da djeca i mladi usvajaju obrambene mehanizme prekidanja odnosa ili bijega, izbjegavanja sukoba i povećanog osjećaja da su jedini u pravu na krivom mjestu i u krivo vrijeme. U mozgu djeteta ne dolazi do kritične aktivnosti neurona i sinapsi, te je izgubljena prilika za izgradnju vještina rješavanja problema, zauzimanja vlastitog stajališta i snažnog osjećaja sebe. Lažno “ja” koje izranja tijekom izgubljenih godina dok je dijete otuđeno, jest poput duha, krhko i nestabilno, takva ličnost prekriva strahove i anksioznost te stvara osjećaj vlastitog “ja”, koje je istodobno i prenapuhano i u raspadu. Ono što se događa s djecom i mladima gurnutim u otuđenost, jest da gube puno više od samog odnosa s nekad voljenim roditeljem. Zato je prevencija ovog problema tako nužna – te izgubljene godine uzimaju djeci više od roditeljske ljubavi, one uzimaju djetetu priliku da izgradi normalan i siguran osjećaj sebe. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Prisilna kontrola ili izbor djeteta?

 

Otuđenje od roditelja razoran je obrazac ponašanja i uvjerenja koja se ispoljavaju u okruženju djeteta nakon razvoda, koji, u konačnici, dovodi do toga da dijete ili pruža otpor održavanju odnosa s jednim roditeljem ili ga potpuno odbacuje. Područje je kontroverzno, međutim rad s otuđenom djecom omogućava uočiti iz prve ruke, prvo, da je ovaj problem težak za djecu i, drugo, da se uklapa u obrazac prisilne kontrole od strane jednog roditelja protiv drugog, na način da se pritom koristi dijete. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Spašavanje uma zarobljenog djeteta

 

Oni među nama koji rade na području otuđenja djeteta od roditelja provode puno vremena razmišljajući i radeći s djecom čiji su umovi zarobljeni roditeljskim emocionalnim ili psihičkim reakcijama na razvod. Kao netko tko redovito radi s djecom koja nakon razvoda roditelja odbacuju ili odbijaju odnos s jednim roditeljem, u društvu takve djece provodim više vremena od većine. Vidim ih fascinantnima i zastrašujućima i negdje između to dvoje, duboko uznemirenima. Za ovu djecu, zadatak suočavanja s podjelama u podsvjesnom i nesvjesnom umu obitelji između kojih su rastrgana, može biti nemoguć. Naš rad čini pomaganje djeci da izbjegnu pritiske koje to donosi u njihove živote. Pomaganje u restrukturiranju dinamike moći u obitelji jest dio toga procesa. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Empatični odgovor otuđenom djetetu

 

Jedno od najbolnijih iskustava ciljanih roditelja jest kad proces otuđenja počne eskalirati i djeca postanu teška, naporna, a ponekad i zaista odbojna. Možda nismo dobro upoznati s djetetom koje je pretjerano povlašteno unutar onoga što se naziva ’simbiotička dijada’ s drugim roditeljem. Kad se dijete tako ponaša, ono može izgledati gotovo kao da se vaše dijete pretvorilo u nekog drugog. Neki roditelji to vide kao da im je dijete opsjednuto, drugi su u brizi je li u pitanju mentalna bolest. Razumijevanje toga što se događa i zašto, važan je korak u učenju kako se s tim nositi. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodal – Rad na vlastitoj frustraciji

 

Rad na vlastitoj frustraciji zahtijeva alate koji će pomoći da se osjećate kao osoba koja ima kontrolu. Kad su vam djeca zlovoljna i povučena, to u vama može izazvati osjećaj da ona, a ne vi kontrolirate situaciju. Kad djeca reagiraju kao otuđena djeca, ponašaju se kao da su starija nego što jesu i kao da su ovlaštena ponašati se na taj način. To je zato što ih je roditelj otuđitelj podigao na hijerarhijskoj ljestvici odnosa i time im dao dopuštenje da vas vide kao nekoga koga ne trebaju poštovati ili prema njemu/njoj imati obzira. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – O slušanju mišljenja djece

 

U službama za zaštitu djece postoji trend slušanja mišljenja djece koja su usred razvoda roditelja. Ovaj trend, za koji mi se čini da je sve jači, fokusiran je na potrebu da se dijete stavi u sred raspada odnosa para koji se razvodi, tako da ono, a ne roditelji, može odrediti što bi se trebalo događati u godinama koje slijede. Za mene je ovo tragedija, ništa manja od zlostavljanja djeteta, zato što je to baš posljednje mjesto gdje dijete treba biti, u središtu raspada odnosa među roditeljima, sa svim strahotama koje to nosi. Ipak, od nastanka izvješća uključenih stručnjaka pod nazivom Izviješće o željama i osjećajima, do edukacije koju prolaze socijalni radnici i medijatori, slušanje mišljenja djece izgleda da je u cijelosti usmjereno na to da se osigura da djeca kažu što se treba dogoditi pri razvodu/rastavi. Toliko je snažna ropska odanost mišljenju djece, čak i kad je potpuno jasno da su ta djeca duboko oštećena raspadom odnosa roditelja, da se to čini kao trend koji će biti teško promijeniti. Nastavi čitati

Hoće li BiH pravosuđe pokazati da poštuje svoje zakone i presude?

 

Pravosuđe BiH, konkretno Tužilaštvo Doboj, je nakon više od tri godine od nestanka Milene i Nevene iz BiH, pokrenulo krivični postupak protiv oca djece Stanimira Ilića, po krivičnom djelu Oduzimanje djeteta ili maloljetnika te je majka Sanja pozvana da svjedoči pred Sudom Doboj, 24.5.2016. Nastavi čitati

Bez obzira na sve presude, ljubav uvijek pobjeđuje!

 

Povodom budućih sastanaka s djevojčicama Nevenom i Milenom, majka Sanja je zatražila mogućnost provođenja više vremena s djevojčicama od dva sata, koliko je određeno rješenjem donesenom u Francuskoj. Ovaj je prijedlog odbijen od strane oca, koji se tome protivi i navodi da se “drži presude”. Izuzetno je licemjerno kako se otac drži ove presude, dok je sve dosadašnje pravomoćne presude o viđanjima i kontaktu između majke i djevojčica uredno eskivirao, zbog čega je i osuđen na uvjetnu kaznu od godine dana te je njenim stupanjem na snagu odmah pobjegao iz BiH pod izlikom da se “plaši za svoj život”. Nastavi čitati

20. studeni/novembar – Međunarodni dan prava djeteta

 

Svjedočimo velikoj tragediji – djeca na papiru imaju točno definirana prava, no ona se svakodnevno krše i to sve više i više unatoč civilizacijskom napretku. Stoga pomalo apsurdno izgleda to što se svake godine obilježava dan prava djeteta te ističe kako se time želi se senzibilizirati javno mnijenje te utjecati na ustanove kako bi zaštitile djecu od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.   Nastavi čitati

Sretno Sanja, zagrli Nevenu i Milenu u naše ime!

 

Za nekoliko dana majka Sanja putuje u Tarbes, Francuska, prijeći će 2000 kilometara u jednom smjeru kako bi po prvi puta nakon dvije i po godine prisilne odvojenosti vidjela svoje kćerke i to na svega dva sata. Jasno je da nikome ova odluka francuskog suda nije normalna, no niti to neće predstavljati prepreku, kao niti išta do sada, da ove djevojčice konačno vide i zagrle svoju majku, nakon toliko godina. Jasno je također da im je, kao i Sanji, nanesena ogromna nepravda, pogotovo što se radi o djeci. Odrasli će se još nekako i nositi s time, borit će se, ali kako je njima dvjema, razmišlja li o tome ijedan sud, bilo koja institucija?
Kako bilo, majka Sanja ne odustaje, niti ne pomišlja o tome, pa čovjek bi za svoju djecu život dao, zato ni kilometri ni novac neće predstavljati nešto što će je zaustaviti.
Nadajmo se da će sretno stići na odredište, da će uspjeti vidjeti Nevenu i Milenu te da će taj susret, koji će biti iznimno emotivan za sve tri proteći najbolje što može.
Drage Nevena, Milena i Sanja, u mislima smo s vama, šaljemo vam svu snagu i sve dobre misli da vam ovaj susret bude omogućen te da vam bude ugodan i ispunjen ljubavlju. Volimo vas sve i uz vas smo bez zadrške, do kraja. Idemo dalje!
Nevena  Milena ❤

Nakon čak 32 mjeseca razdvojenosti, 21.11.2015. bit će prvi susret djevojčica Nevene i Milene s majkom Sanjom

 

Nakon 32 mjeseca razdvojenosti, od kojih je čak 24 mjeseca proteklo bez ikakve informacije o djevojčicama, konačno je ugovoren susret majke Sanje s djevojčicama Nevenom i Milenom. Da bi uopće do ovoga došlo, bila je potrebna nevjerojatna upornost ove majke u potrazi za svojom djecom, koje je otac protiv njihove volje odveo od svega što im je bilo poznato i drago.

Bilo je potrebno bezbroj telefonskih poziva, dopisa, razgovora, kako bi se tek nakon dvije godine dobila potvrđena informacija gdje se uopće nalaze. Tek nakon toga je mogla krenuti pravna procedura kojom se utvrđuje – po treći put, uvjeti i načini viđanja i kontakata između majke i djevojčica. Puževim korakom je u Francuskoj donesena presuda, rješenjem suda u Tarbesu, viđanje majke s djevojčicama će za početak biti samo jednom mjesečno, u trajanju od dva sata, a prvi sastanak je dogovoren za 21. 11. 2015. u Tarbesu.

Za ovaj se put majka Sanja mora dobro psihički pripremiti, treba prevaliti 4000 kilometara u oba smjera samo da bi vidjela djecu, na svega dva sata, i slijedi buran, emotivan sastanak, ali i rastanak za sve tri. Bez obzira na to, ovo je ipak prvi i veliki korak za sve tri, i vrlo značajan, posebno za djevojčice, ovo će im dati snagu i nadu da će jednom moći bez straha biti sa svojom mamom, da će je moći nazvati kad požele, i kontaktirati na bilo koji način.

Ovo je prvi korak u daljnjoj borbi za prava ovih djevojčica i za prava ove majke, koja su im grubo ukinuta očevom otmicom, pod blagoslovom ne rada i ne zainteresiranosti institucija. Ovo nije kraj, majka Sanja i njezini prijatelji nikada neće odustati u borbi za prava ovih djevojčica, sve dok one ne budu uživale u slobodi i pravima u kojima trebaju uživati sva djeca svijeta.

Hvala svima na podršci, idemo dalje!

Nevena ❤ Milena ❤

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Javni apel medijima u vezi Tužilaštva Doboj koje više od dvije godine vodi istragu protiv Stanimira Ilića

 

Obraćamo se svim medijima u Bosni i Hercegovini s apelom da iskoriste svoje istraživačko novinarsko umijeće s ciljem rasvjetljavanja upitnog rada Tužilaštva Doboj koje već više od dvije godine vodi istragu protiv Stanimira Ilića koji je osuđen uvjetnom kaznom za Krivično djelo oduzimanja djeteta ili maloljetnika i koji je pod kaznom ponovio isto krivično djelo. Želite živjeti u pravnoj državi? Onda poduzmite sve pravno raspoložive mjere i pridonesite tome da BiH pravosuđe radi sukladno svojim obavezama i zakonu!
Nastavi čitati

Zašto još nije doneseno rješenje o načinu viđanja majke Sanje s kćerkama u Francuskoj?

 

21.07.2015. je trebalo biti doneseno rješenje koje bi reguliralo viđanje i kontakte između majke Sanje Sukare i njenih kćerki Milene i Nevene. Spomenuto rješenje do danas nije doneseno, imamo samo obavijest da se odgađa donošenje presude na neodređeni period. Ono što nas sve kopka danima je – zašto? Koje su to nove činjenice koje su spriječile donošenje ovog rješenja? Nastavi čitati

Detalji s ročišta održanog 23.06.2015. u Tarbesu

 

Nakon što već 27 mjeseci majka Sanja Sukara i kćerke Milena i Nevena nemaju kontakt jer to ne dozvoljava otac djevojčica, o ovom predmetu je održano novo ročište, koje se održalo 23.06.2015, u Tarbesu, Francuska. Presuda se očekuje 20.07.2015. Majka Sanja je i ovaj put prešla 4000 kilometra u nadi da će joj se omogućiti da konačno vidi djecu, no, na žalost, za sada ništa od toga. Kako je bilo, priča majka Sanja svojim riječima: Nastavi čitati

Istinita ispovijest djeteta – žrtve roditeljske otmice

 

Najgori zločin je zločin prema djeci u bilo kojem obliku, a od njih je možda najgori onaj koji počine roditelji prema djeci, jer su roditelji prvi oni koji bi trebali zaštititi svoju djecu i ne nauditi im ničime. Roditeljske otmice zbog osvete drugom roditelju spadaju u sam vrh zlodjela koja jedan roditelj može napraviti svojem djetetu.

Na ovim ćemo stranicama iznositi istinite ispovijesti djece koja su proživjela ovakve nemile događaje kako bi pokušali podignuti svijest ljudi i kako bi utjecali na javnost da se pokrene pritisak na institucije koje su u većini slučajeva vrlo spore u reagiranju. Nešto se mora promijeniti, djecu moramo zaštititi, nitko nije vrijedan dječjih suza i boli!

Ovo je istinita priča jedne djevojčice, Rachel, koju je otac oteo kada je imala 4 godine i odveo od majke koja je nakon razvoda dobila starateljstvo. Ona priča kako dugo nije shvaćala zašto mama nije s njima, a o tome se počela pitati ozbiljnije kada je napunila 10 godina i kada su je počele zanimati stvari o kojima djevojčice te dobi pričaju s majkom. Njena majka je pokušavala stupiti s njom u kontakt, ali nije mogla iz Amerike doći na Filipine po nju jer je dobila upozorenje da će je ubiti. Otac se osigurao da bude tako i djevojčicu su čuvali tjelohranitelji.

Jednom je naišla, kada oca nije bilo kod kuće, na jedno pismo za nju i unutra je bio mamin broj. Djevojčica je nazvala i rekla – mama? Mama je zaplakala i u to je ušao otac pa je brzo poklopila. Uskoro su počela i fizička maltretiranja, otac ju je kažnjavao i tukao, ponekad nije ni mogla sjediti na stolici od bolova.

S 13 godina je uspjela stupiti s majkom u kontakt, preko tražilica je uspjela naći njezinu mail adresu, otac je to saznao, no nije reagirao. Ona danas misli da se otac zapravo plašio.

Jednog dana se odlučila na bijeg, morala je od svog mjesta doći do američke ambasade i ponijela je samo osobnu iskaznicu. U ambasadi su joj odmah pomogli i pozvali su majku, koja ju je u Americi dočekala na aerodromu. Susret je bio nevjerojatan, sjeća se jako puno suza….

Rachel danas ima 23 godine, i kaže da još uvijek uspostavlja odnos s majkom, dodaje da je to težak proces, ali da nastoje zajedno to izgraditi. Za oca kaže da se još uvijek zna probuditi usred noći vrišteći od straha zbog svega što se dogodilo, ali da je tješi činjenica da otac ne smije kročiti na tlo Amerike jer bi zbog otmice završio u zatvoru, i to joj je najveća utjeha.
Kaže da je ocu oprostila, da nije imala snage za to, ali da je uspjela samo zbog svoje vjere koja joj to nalaže.

Na pitanje kako se osjeća nakon svega kaže da ne zna što da odgovori – da boluje od PTSP-a, i da se stalno propitkuje u vezi samopoštovanja. Radi na mnogo svojih problema no ističe da je zbog ovoga što je proživjela sigurno postala bolja osoba, uvijek stane na stranu potlačenih i ne podnosi zlostavljanje bilo koje vrste. Jednostavno, bila je prisiljena postati zrela osoba prije svog vremena.

Roditeljske otmice su jako učestala pojava i način na koji pojedini roditelji, poput Stanimira Ilića, oca Nevene i Milene, nezrelo rješavaju svoje frustracije preko djece. Zbog ovoga ispaštaju najviše djeca i sve to ostavlja trajne posljedice na njihovu psihu. Nadajmo se da će djevojčice Nevena i Milena biti dovoljno jake da izdrže sve ovo i da će uspješno izrasti u zdrave osobe, a u tome će im sigurno pomoći kontakt s majkom koji će, prije ili kasnije, uspostaviti.

Za Milenu i Nevenu i njihova prava ❤ ❤

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

 

Zašto se netko nakon toliko vremena patnje sjetio uzeti izjave djece i zašto nas to brine?

 

Nakon ročišta o načinu viđanja s djevojčicama Nevenom i Milenom, koje se održalo 17.03. 2015., majka Sanja je dobila obavijest da će se presuda donijeti 05.05.2015. Na žalost, vijesti o tome smo danima čekali da bi stigla nova obavijest – naime, donošenje presude se odgađa jer će se saslušati djevojčice Milena i Nevena.

Prema nalogu Suda u Tarbesu (Francuska), Milena i Nevena će biti saslušane 29.05.2015, a ponovno ročište o održavanju kontakta majke i djece, na kome bi bilo poželjno da se pojavi i majka Sanja, je zakazano za 23.06.2015.

E sada, zašto se netko nakon toliko vremena patnje sjetio uzeti izjave djece i zašto nas to brine? Kao prvo, prijedlog je došao od suprotne strane, kao odgovor na tužbu. Prijedlog je došao iz dva razloga, jedan je što Stanimir Ilić čini sve kako bi odugovlačio i pokušava se uloviti i za najmanju slamku, a drugo je što će kao i do sada, pokušati manipulirati djevojčicama.

Njih dvije će ovim činom biti izložene ogromnom pritisku, jednakom onom kada djeca trebaju birati koga više vole i s kim žele biti, a jednako vole svoje roditelje. Bit će izložene i očevim manipulativnim psihičkim ucjenama, tipa onoga kako im je uvijek govorio “tata će umrijeti bez vas” i tko zna čemu sve još.

Majka Sanja ih nije htjela ovome izlagati, jedino što je željela jest da joj se omogući kontakt s djecom, koji joj pripada prema presudi iz BiH i koji je razuman i logičan budući da joj nikada nije oduzeto roditeljsko pravo. Isto pravo pripada i djevojčicama.

Djevojčice će biti prisiljavane da kažu ono što otac želi, bez obzira na njihove želje i kako će one to sve podnijeti, samo nebo zna. Ne smije se zaboraviti da su njih dvije stvarno otete, nisu otišle svojom voljom, one su bile jasne u svojim pismima da ne samo da žele komunicirati s majkom, nego i da žele živjeti s njom. Nakon što su ta pisma predale školi, škola ih je predala Centru za socijalni rad Doboj, a Centar ih je – predao ocu i NITKO NIJE NIŠTA PODUZEO, a one su platile najveću cijenu – odvedene su od majke i svega što vole i poznaju. Dakle, izigrane su od svih koji su im trebali pomoći. Kako da one sada ikome vjeruju, kako očekivati da će reći ono što žele, ne razmišljajući o posljedicama?

Ovo je samo još jedna očeva smicalica, kako bi dobio na vremenu i osmislio nove korake, možda i novi bijeg, u neku drugu državu, i tako u krug. Uvijek je izlagao djecu, ne razmišljajući ni malo o njihovim željama i potrebama, niti o njihovom psihičkom stanju, što je svih ovih godina svojim postupcima ponavljao.

Imajući u vidu da su njih dvije kćeri jedne iznimno jake i hrabre žene, i znajući pouzdano što one zaista misle i žele i dan danas, želimo Neveni i Mileni poručiti da budu snažne i da uvijek govore samo istinu iz srca, bez obzira na sve, samo istinu. I ne sumnjamo mi ni malo u njih, samo smatramo da se na djecu vrši preveliki pritisak, koji apsolutno nije potreban. Sve je ovo potpuno nepotrebno, samo kada bi institucije radile svoj posao i postupale po slovu zakona.

Kako god bilo, mi prijatelji, obitelj i majka Sanja – mi ne odustajemo i idemo dalje!

Za Milenu i Nevenu i njihova prava ❤ ❤

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Zašto institucije u BiH odugovlače i ne rade svoj posao?

 

Stanimir Ilić, otac djevojčica Nevene i Milene, je već 2013.-te osuđen na uvjetnu kaznu u trajanju od godine dana zbog onemogućavanja kontakta djece s majkom, točnije, zbog Krivičnog djela oduzimanja djeteta ili maloljetnika. To znači, ako bi ponovio to djelo, čekala bi ga zatvorska kazna. Čim je to rješenje stupilo na snagu, on je djevojčice oteo i odveo ih u Francusku. Ovime je direktno prekršio uvjetnu kaznu te je stekao uvjete za zatvorsku kaznu.

E sada, da bi se potvrdilo ponavljanje krivičnog djela, ono se treba se dokazati, a ne može se dokazati, dok Centar za socijalni rad Doboj ne napravi IZVRŠENJE i ne napravi zabilješke da djece NEMA i da se postojeće Rješenje o viđanju NE POŠTUJE. Na osnovu tih zabilješki se podnosi Prijava Tužilaštvu, a Centar za socijalni rad Doboj naravno nije napravio taj izvještaj. Još gore, Tužilaštvo Doboj, po vlastitoj izjavi, vodi istragu već dvije godine, o tome je li otac počinio Krivično djelo Oduzimanja djeteta ili maloljetnika. Da bi Tužilaštvo imalo čvrst i istini odgovarajući dokaz, potreban je Izvještaj i svjedočenje Centra za socijalni rad.

Odmah nakon što su djeca oteta, majka Sanja je obilazila institucije tražeći svoju djecu, davala je izjave policiji u Doboju, a slučaj je proslijeđen Tužilaštvu Doboj. Još 20.05. 2013. podnijela je pritužbu Uredu disciplinskog Tužioca, u vezi predmeta Nestanka Milene i Nevene, žaleći se na neopravdano odugovlačenje predmeta od strane Tužilaštva Doboj.

I evo, 29. 04. 2015., nakon čak dvije godine, majka Sanja je dobila obavijest od strane Disciplinskog Tužioca, da je njena pritužba NEOSNOVANA, i da nema osnova za pokretanje disciplinske odgovornosti postupajućeg Tužioca.

tužilaštvo

Apsurdi:
– NAKON DVIJE GODINE je tek odgovoreno na njenu pritužbu, a u dopisu piše da NEMA ODUGOVLAČENJA!
– Tužilaštvo u međuvremenu nije napravilo apsolutno ništa vezano uz ovaj slučaj, izjavljuju: “vodi se istraga jer postoji sumnja da je otac izvršio Krivično djelo Oduzimanje maloljetnog lica” i to je sve!
– Centar za socijalni rad NIJE NAPRAVIO zabilješku da djece nema, već dvije godine!

Djevojčice i majka Sanja nisu u mogućnosti stupiti u kontakt već 26 mjeseci, zbog čega? Zato što otac ne dozvoljava? Ne, nego zbog nepoštivanja zakona i procedura svih institucija upletenih u ovaj slučaj. A zašto je to tako? Kome je u interesu da sve padne u zaborav? Onima koji su ODGOVORNI za sve propuste u svojim postupanjima, njima je u interesu da ne priznaju svoje greške. No, postoji i sud iznad suda, a mi idemo do kraja i svi koji su direktno i indirektno sudjelovali u ovom zločinu će odgovarati. Svi do jednog!

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Pravo i pravda – dva različita pojma: Nevena i Milena otete pod blagoslovom suda

 

Odlukom suda u Doboju, djevojčice Nevena i Milena su dodijeljene na starateljstvo ocu Stanimiru Iliću iz razloga koji sami navode – majka radi i ne može biti s djecom. Majka Sanja je dala otkaz na radnom mjestu, podnijela tužbu o izmjeni starateljstva, koja je prvostepenom i drugostepenom odlukom odbijena. Kao razloge navode sasvim suprotno – majka je nezaposlena i ne može uzdržavati djecu. Nije li ovo kontradiktorno? Nastavi čitati