Nema odustajanja – borba za prava Nevene i Milene i njihove majke se nastavlja

Dana 07.11.2016. održano je još jedno ročište u Tarbesu u Francuskoj, s temom produženje kontakta boravka djevojčica s majkom. Otac i dalje majci osporava pravo na djecu navodeći nepostojeće razloge iz prošlosti, a ovaj put se čak sukobio i sa sutkinjom, tjerajući po svom. Srećom, sutkinja zna svoj posao i nije mu dala za pravo da i tamo provodi svoju manipulativnu diktaturu. Više o tome kako je proteklo ročište napisala je majka Sanja svojim riječima. Nastavi čitati

20. studeni/novembar – Međunarodni dan prava djeteta

 

Svjedočimo velikoj tragediji – djeca na papiru imaju točno definirana prava, no ona se svakodnevno krše i to sve više i više unatoč civilizacijskom napretku. Stoga pomalo apsurdno izgleda to što se svake godine obilježava dan prava djeteta te ističe kako se time želi se senzibilizirati javno mnijenje te utjecati na ustanove kako bi zaštitile djecu od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.   Nastavi čitati

Nakon čak 32 mjeseca razdvojenosti, 21.11.2015. bit će prvi susret djevojčica Nevene i Milene s majkom Sanjom

 

Nakon 32 mjeseca razdvojenosti, od kojih je čak 24 mjeseca proteklo bez ikakve informacije o djevojčicama, konačno je ugovoren susret majke Sanje s djevojčicama Nevenom i Milenom. Da bi uopće do ovoga došlo, bila je potrebna nevjerojatna upornost ove majke u potrazi za svojom djecom, koje je otac protiv njihove volje odveo od svega što im je bilo poznato i drago.

Bilo je potrebno bezbroj telefonskih poziva, dopisa, razgovora, kako bi se tek nakon dvije godine dobila potvrđena informacija gdje se uopće nalaze. Tek nakon toga je mogla krenuti pravna procedura kojom se utvrđuje – po treći put, uvjeti i načini viđanja i kontakata između majke i djevojčica. Puževim korakom je u Francuskoj donesena presuda, rješenjem suda u Tarbesu, viđanje majke s djevojčicama će za početak biti samo jednom mjesečno, u trajanju od dva sata, a prvi sastanak je dogovoren za 21. 11. 2015. u Tarbesu.

Za ovaj se put majka Sanja mora dobro psihički pripremiti, treba prevaliti 4000 kilometara u oba smjera samo da bi vidjela djecu, na svega dva sata, i slijedi buran, emotivan sastanak, ali i rastanak za sve tri. Bez obzira na to, ovo je ipak prvi i veliki korak za sve tri, i vrlo značajan, posebno za djevojčice, ovo će im dati snagu i nadu da će jednom moći bez straha biti sa svojom mamom, da će je moći nazvati kad požele, i kontaktirati na bilo koji način.

Ovo je prvi korak u daljnjoj borbi za prava ovih djevojčica i za prava ove majke, koja su im grubo ukinuta očevom otmicom, pod blagoslovom ne rada i ne zainteresiranosti institucija. Ovo nije kraj, majka Sanja i njezini prijatelji nikada neće odustati u borbi za prava ovih djevojčica, sve dok one ne budu uživale u slobodi i pravima u kojima trebaju uživati sva djeca svijeta.

Hvala svima na podršci, idemo dalje!

Nevena ❤ Milena ❤

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

Istinita ispovijest djeteta – žrtve roditeljske otmice

 

Najgori zločin je zločin prema djeci u bilo kojem obliku, a od njih je možda najgori onaj koji počine roditelji prema djeci, jer su roditelji prvi oni koji bi trebali zaštititi svoju djecu i ne nauditi im ničime. Roditeljske otmice zbog osvete drugom roditelju spadaju u sam vrh zlodjela koja jedan roditelj može napraviti svojem djetetu.

Na ovim ćemo stranicama iznositi istinite ispovijesti djece koja su proživjela ovakve nemile događaje kako bi pokušali podignuti svijest ljudi i kako bi utjecali na javnost da se pokrene pritisak na institucije koje su u većini slučajeva vrlo spore u reagiranju. Nešto se mora promijeniti, djecu moramo zaštititi, nitko nije vrijedan dječjih suza i boli!

Ovo je istinita priča jedne djevojčice, Rachel, koju je otac oteo kada je imala 4 godine i odveo od majke koja je nakon razvoda dobila starateljstvo. Ona priča kako dugo nije shvaćala zašto mama nije s njima, a o tome se počela pitati ozbiljnije kada je napunila 10 godina i kada su je počele zanimati stvari o kojima djevojčice te dobi pričaju s majkom. Njena majka je pokušavala stupiti s njom u kontakt, ali nije mogla iz Amerike doći na Filipine po nju jer je dobila upozorenje da će je ubiti. Otac se osigurao da bude tako i djevojčicu su čuvali tjelohranitelji.

Jednom je naišla, kada oca nije bilo kod kuće, na jedno pismo za nju i unutra je bio mamin broj. Djevojčica je nazvala i rekla – mama? Mama je zaplakala i u to je ušao otac pa je brzo poklopila. Uskoro su počela i fizička maltretiranja, otac ju je kažnjavao i tukao, ponekad nije ni mogla sjediti na stolici od bolova.

S 13 godina je uspjela stupiti s majkom u kontakt, preko tražilica je uspjela naći njezinu mail adresu, otac je to saznao, no nije reagirao. Ona danas misli da se otac zapravo plašio.

Jednog dana se odlučila na bijeg, morala je od svog mjesta doći do američke ambasade i ponijela je samo osobnu iskaznicu. U ambasadi su joj odmah pomogli i pozvali su majku, koja ju je u Americi dočekala na aerodromu. Susret je bio nevjerojatan, sjeća se jako puno suza….

Rachel danas ima 23 godine, i kaže da još uvijek uspostavlja odnos s majkom, dodaje da je to težak proces, ali da nastoje zajedno to izgraditi. Za oca kaže da se još uvijek zna probuditi usred noći vrišteći od straha zbog svega što se dogodilo, ali da je tješi činjenica da otac ne smije kročiti na tlo Amerike jer bi zbog otmice završio u zatvoru, i to joj je najveća utjeha.
Kaže da je ocu oprostila, da nije imala snage za to, ali da je uspjela samo zbog svoje vjere koja joj to nalaže.

Na pitanje kako se osjeća nakon svega kaže da ne zna što da odgovori – da boluje od PTSP-a, i da se stalno propitkuje u vezi samopoštovanja. Radi na mnogo svojih problema no ističe da je zbog ovoga što je proživjela sigurno postala bolja osoba, uvijek stane na stranu potlačenih i ne podnosi zlostavljanje bilo koje vrste. Jednostavno, bila je prisiljena postati zrela osoba prije svog vremena.

Roditeljske otmice su jako učestala pojava i način na koji pojedini roditelji, poput Stanimira Ilića, oca Nevene i Milene, nezrelo rješavaju svoje frustracije preko djece. Zbog ovoga ispaštaju najviše djeca i sve to ostavlja trajne posljedice na njihovu psihu. Nadajmo se da će djevojčice Nevena i Milena biti dovoljno jake da izdrže sve ovo i da će uspješno izrasti u zdrave osobe, a u tome će im sigurno pomoći kontakt s majkom koji će, prije ili kasnije, uspostaviti.

Za Milenu i Nevenu i njihova prava ❤ ❤

Facebook stranica: Traže se djevojčice Nevena i Milena Ilić – Sukara
Twitter: NevenaiMilena
Google+: Nevena Milena

 

Vrijede li životi i prava djece samo na papiru?

 

SPECIJALNI IZVJEŠTAJ – DJECA U KONFLIKTNIM RAZVODIMA – OMBUDSMAN, 2013.

Ovaj prilog jasno govori da bez obzira na sve zakone, domaće i međunarodne i bez obzira na uzorno ispunjavanje svih obaveza prema zakonskim procedurama, mnogi roditelji poput Sanje Sukare postaju gotovo nemoćni pred birokratskim zavrzlamama koje sve “ko fol” paze na prava djece, a djecu zapravo nitko nikada ništa ne pita. Sva su prava djece ovdje zanemarena.
MI PITAMO – TKO SU TI LJUDI KOJI SE IGRAJU BOGA S DJEČJIM ŽIVOTIMA??? Nastavi čitati

Manipulativne igre roditelja otuđitelja

 

Iako je i po konvencijama i pravima djece utvrđeno da djeca rastavljenih roditelja trebaju imati ne ometan kontakt s roditeljem s kojim ne žive, manipulativni roditelj otuđitelj i prije nego li doslovno, fizički, odvoji djecu od roditelja s kojim djeca ne žive, čini sve što je moguće kako bi drugog roditelja ocrnio i udaljio od djece.

Stanimir Ilić, otac djevojčica Nevene i Milene Ilić od samog razvoda je činio sve moguće kako bi onemogućio njihov kontakt s majkom. Između ostalog, prema rješenju o viđanju i kontaktu s djecom, djevojčice su 7. mjesec trebale provoditi s majkom. Tako su u 7 mjesecu 2012. godine bile s majkom Sanjom Sukarom u Konjicu, a da boravak s majkom ne bi protekao u miru, za to se pobrinuo otac te je uz pomoć osobe Ljiljane S. Vasković izmislio da dotičnu gospođu netko uznemirava telefonom, i to ni manje ni više nego baš majka Sanja, te joj je tako, tada kada su djeca bila kod nje, dolazila policija 4 puta na vrata ispitujući je u vezi NEPOSTOJEĆEG uznemiravanja. Policija je majci Sanji otkrila ime osobe koja ju je prijavila radi uznemiravanja, radi se o Ljiljani S. Vasković i tu se klupko zavjere i blaćenja počinje odmotavati:

Majka Sanja Sukara ne poznaje tu žensku osobu, no gle čuda, poznaje je otac djevojčica Stanimir Ilić, a evo i dokaza: Nastavi čitati