Psihološki pristup Karen Woodall – Izgubljene godine

 

Otuđenje je okrutno iskustvo, zato što odvaja dijete ili mladu osobu od mogućnosti da bude uključena u sve aspekte ljudi koji ju vole, da bi mogla naučiti prihvaćati da ljudi mogu činiti i dobre i loše stvari. Ono uzrokuje da djeca i mladi usvajaju obrambene mehanizme prekidanja odnosa ili bijega, izbjegavanja sukoba i povećanog osjećaja da su jedini u pravu na krivom mjestu i u krivo vrijeme. U mozgu djeteta ne dolazi do kritične aktivnosti neurona i sinapsi, te je izgubljena prilika za izgradnju vještina rješavanja problema, zauzimanja vlastitog stajališta i snažnog osjećaja sebe. Lažno “ja” koje izranja tijekom izgubljenih godina dok je dijete otuđeno, jest poput duha, krhko i nestabilno, takva ličnost prekriva strahove i anksioznost te stvara osjećaj vlastitog “ja”, koje je istodobno i prenapuhano i u raspadu. Ono što se događa s djecom i mladima gurnutim u otuđenost, jest da gube puno više od samog odnosa s nekad voljenim roditeljem. Zato je prevencija ovog problema tako nužna – te izgubljene godine uzimaju djeci više od roditeljske ljubavi, one uzimaju djetetu priliku da izgradi normalan i siguran osjećaj sebe. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Prisilna kontrola ili izbor djeteta?

 

Otuđenje od roditelja razoran je obrazac ponašanja i uvjerenja koja se ispoljavaju u okruženju djeteta nakon razvoda, koji, u konačnici, dovodi do toga da dijete ili pruža otpor održavanju odnosa s jednim roditeljem ili ga potpuno odbacuje. Područje je kontroverzno, međutim rad s otuđenom djecom omogućava uočiti iz prve ruke, prvo, da je ovaj problem težak za djecu i, drugo, da se uklapa u obrazac prisilne kontrole od strane jednog roditelja protiv drugog, na način da se pritom koristi dijete. Nastavi čitati

Psihološki pristup Karen Woodall – Spašavanje uma zarobljenog djeteta

 

Oni među nama koji rade na području otuđenja djeteta od roditelja provode puno vremena razmišljajući i radeći s djecom čiji su umovi zarobljeni roditeljskim emocionalnim ili psihičkim reakcijama na razvod. Kao netko tko redovito radi s djecom koja nakon razvoda roditelja odbacuju ili odbijaju odnos s jednim roditeljem, u društvu takve djece provodim više vremena od većine. Vidim ih fascinantnima i zastrašujućima i negdje između to dvoje, duboko uznemirenima. Za ovu djecu, zadatak suočavanja s podjelama u podsvjesnom i nesvjesnom umu obitelji između kojih su rastrgana, može biti nemoguć. Naš rad čini pomaganje djeci da izbjegnu pritiske koje to donosi u njihove živote. Pomaganje u restrukturiranju dinamike moći u obitelji jest dio toga procesa. Nastavi čitati