Jedna mlada čitateljica, čiji su osobni podaci poznati prijateljima majke Sanje, napisala je pismo za Nevenu i Milenu, u kojem je iznijela svoje osobno tužno iskustvo s vlastitim ocem. Napisala je to kao podršku za djevojčice, kako bi im pomogla svojim iskustvom da izdrže sve ružne događaje koji su ih zadesili. Iako ne dijele potpuno istu sudbinu, sve tri imaju isto tužno iskustvo – samovolju i egoizam oca, bešćutnost i okrutnost u razdvajanju od majke.
“Drage naše devojčice!
Iako vas ne znam lično, kao ni vašu mamu Sanju, posle svega što sam videla i pročitala o vama i vašem nesretnom slučaju, imala sam potrebu da vam se obratim ovim pismom. U nadi i iskrenoj želji, da ćete sve te ružne događaje prebroditi lakše ako vam dam do znanja da niste bile jedine žrtve “podmuklih očeva”.
Borba za vama dvema traje dugo, ko zna koliko će još trajati. Sve što se događa, vaša mama i njeni prijatelji, prijateljice, rodbina i poznanici dele na vašoj stranici na Facebooku kao i na njihovim profilima.
Nadam se da ste jake, psihički više nego fizički. Devojčicama u tim godinama je potrebna mama, potrebna ljubav, pažnja, podrška, zaštita i normalno detinjstvo. Niko drugi vam nikada neće moći dati iskrene savete i ljubav kao mama. Ja to znam!
Moj otac je bio pripadnik jednog “tima” za kojeg me je sramota to reći! Mislio je da je sila, faca, Bog i batina, sejao je u mene strah i trepet. Nakon svih njegovih maštanja, stvarnost je osetio kada mu je “guzica ogladnila”. Nije mario za mene, za moju mamu. Brinuo je samo za sebe.
Jedinac je, kao što sam i ja jedinica. Naterao je mamu da povede mene i da se preselimo kod njegovih roditelja u drugi grad! Plakala sam kao kiša kad sam napuštala maminu mamu, najbitnije ljude u mom životu, Dedu, moju Bobiku, mog Legija, mog Džesika, američkog petla Rikija, moje drugare, moje sve! Da li su ga bolele moje suze?? Ma kakvi! On bi mene prodao u belo roblje da je mogao. Čak sam ubeđena da bih bila i silovana da nisam pobegla od njega!!! Često mi dolaze noćne more gde se branim od grdosije od 135kg!!!
Došli smo u taj drugi grad, u taj grad gde su izmešani narodi. U taj grad koji mi je narednih 12 godina svakodnevno donosio patnju, plač, udarce i napravio pakao od života. Reći ću vam samo da su njegove batine razdvojile moju divnu majku i mene u mojoj 9-oj godini. Otišla je da radi u inostranstvo da bi meni obezbedila sve da imam i da mi ništa ne fali nikada. Istina, imala sam sve, samo ne nju kraj sebe, ne njene reči utehe, njene zagrljaje kad mi je bilo najteže. Moj biološki otac i njegova mama su me terali da idem u baštu, u trgovine, podmiru, da ja plaćam račune, da kuvam, perem, čistim i služim. Tukli su me vojničkim kaišem kad god sam dobila 3 ili 4 u školi. A kada bih dobila 1 ili 2 ne daj Bože nikom da ikada doživi taj teror!
Mama je dolazila 2 puta godišnje kući, kad bi joj se završavale sezone. Ukupno 30 dana godišnje smo bile zajedno. Njima je svaki mesec slala od svoje plate 600-800€, a njoj bi ostajalo svega 200€. Ako bi nekada mesečno poslala manje, pretili su joj sa razvodom i da me nikada više neće videti neće.
Moj biološki otac (tako ga zovem jer za mene je odavno mrtav, samo nije sahranjen) nije radio ništa, samo je ležao, jeo, gojio se kao krme pred klanje, udarao mene i svakodnevno galamio. S vremenom sam postala otporna na bol. Počela sam svakodnevno u svojoj sobi preskakakti uže ili vijaču i tako održavati balans između psihe i fizičkog izgleda.
Kada sam napunila 15 godina, tražio je da idem da prodajem točeno pivo negde “Bogu iza nogu”. Izletela sam iz sobe i pred njegovom mamom rekla:” kako vas nije sramota, mesečno dobijate 800€, a ja da idem da prodajem pivo? Da ne biste još da me u belo roblje prodate?!” Tada je njegova ogromna mama skočila i napala na njega. Izvlačilo me je to što sam imala hrvatski pasoš i što sam za vreme ferija išla na 3 meseca kod mame. Tamo smo o svemu pričale i ja sam joj rekla da mora nešto poduzeti inače ću se ubiti. Na kraju, njegova mama je obolela od raka, on je insistirao da je ja prevrćem i presvlačim iako je ona imala blizu 100 kg a ja svega 55kg. Kada je moja mama nazvala da joj kaže da će joj platiti medicinsku sestru za to, ona je digla frku.
Prošla je moja matura, dođe i moj rođendan. On je otišao u drugi grad, navodno poslom iako je teški neradnik, a ja sam ukrala moje i mamine dokumente iz njegove sobe. Držao ih je u jednoj rupi na dnu ormana, u nekom malom kovčegu. Spakovala se i otišla uz reči da se udajem. Ne bih dalje da dužim, bilo je posle pretnji, proganjanja i svašta nešto.
Istina je da se nisam udala i nabavila sam si nakon par dana dugooooooo željenog psa, našla garsonjeru… i od tada sam tražila izlaz iz te države. Danas smo mama, pas i ja zajedno daleko 1200 i kusur km od tog monstruma. Mama se tek pre dve godine uspela sudski rastaviti od njega.
Drage devojčice, moje misli su uz vas. Iako sam ateista, od onog jednog jedinog što je na Nebu tražim samo da vas spoji sa vašom mamom. Da prekine tu agoniju, tu mukotrpnu borbu i da vam umesto suza, tuge i patnje napokon nabaci osmehe na vaša mila lica.
Moja jedina životna želja je bila da budem sa mojom mamom. Ta želja mi je pomogla da nastavim sa svakodnevnim aktivnostima kada mi je bilo najteže. Ja znam i ja vas razumem, kako je to kada se morate praviti da je sve ok, da ste sretne, a u sebi plačete i vrištite. Ja znam kako je to kada te drugi izdaju, a nude ti pomoć. Ja znam kako se osećate kada dobijete jedan tračak nade od drugih, a oni jedva dočekaju da zabiju nož u leđa. I to detetu!!
Budite svoje, budite jedna uz drugu, volite se i ne dozvolite da vas iko ikada od rodbine posvađa i rastavi. Nemojte da izgubite nadu nikada! Budite uporne, ne morate biti odlikašice, jer trebate čuvati psihu za mnogo teže borbe.
Nemojte dopustiti da neko usadi mržnju prema vašoj majci. Volite druge ljude. Nije važno ko su, šta su, odakle su, nije važna ni religija ni boja kože. Važna je duša. Bavite se nečim, bar neki hobi da imate. Volite svako živo biće na Zemlji, ali ne verujte svakome!
Uvidećete da su životinje veći prijatelji čoveku nego čovek čoveku! Ne dozvolite da vas iko ikada natera na nešto što ne želite. Pogotovo kad budete bile prave cure. Ne mrzite sve muškarce jer nisu svi isti.
Zapamtite, ljubav nije ljubav ako je nasilna. Nevažno od koga dolazi i kakvog je oblika. Ljubav je kada neko nekoga voli, ali ga pusti da ide svojim putem, ne zadržava ga jer mu je najbitnija sreća od te voljene osobe.
Ni vaš otac ni moj nisu voleli naše mame! Da jesu ne bi im gadosti radili. Vaš otac ne voli vas, kao ni moj mene! Jer da oni vole nas, njihovu decu, nikada ne bi uradili to što jesu – ne bi nas razdvojili od majki!
Moja priča se razlikuje od vaše, ali zajedničko nam je što su nas razdvajali od žena koje su nas rodile.
Nadam se da nećete podleći pod tuđe uticaje. Da nećete upasti u loše društvo. Ako sam ja sama 12 godina planirala beg od oca i uspela, uspet ćete i vas dve. Ako iza vašeg oca stoje Legionari, verujte mi, i iza mog oca su stajali isto govnari, pa nisu uspeli da pobede ljubav između kćerke i majke! Ljubav između vas dve i vaše majke ni za 100 života ne može niko uništiti!
Mi vas čekamo, a ko čeka taj dočeka! Ljubim vas i mnogo mislim na vaš dve, budite jake i složne!
P.S. Imaćete traume, to je neizbežno. Dolaziće vam dani kada ćete želeti biti same sa sobom, plakat ćete za svaku sitnicu. Ne brinite se, i to je ok, i to je neizbežno. Ne držite ništa u sebi, izbacujte to iz sebe, a tada će uz vas biti najhrabrija i najnežnija žena na svetu – vaša majka!”
Zahvaljujemo se mladoj djevojci, u ime djevojčica i majke Sanje, na iznošenju ovih gorkih detalja iz svog života. Nadamo se da će im ovo iskustvo pomoći u savladavanju vlastitih teškoća. kao i spoznaja da uvijek postoji izlaz, a jedini put je put povjerenja i ljubavi.